„Ma-ma-mama, hoću vodu.“ Roditelj se ukoči, a dete nastavi kao da ništa nije bilo. Zamuckivanje se najčešće javlja između druge i pete godine, baš u periodu kada rečnik raste brže nego sposobnost da se sve to izgovori. Kod većine dece prođe samo. Kod manjeg broja ne prođe, i tu se isplati znati razliku.

Zašto zamuckivanje uopšte počinje

U trećoj godini dete misli brže nego što ume da govori. Rečenice postaju duže, ideje složenije, a govorni aparat još uči da ih isprati. Nastaje kratak zastoj - kao kada se prejaka voda sudari sa uskom cevi. To se zove razvojna nefluentnost i sasvim je očekivana.

Kako izgleda bezopasna faza

  • Dete ponavlja celu reč ili kratku frazu: „hoću, hoću vodu“.
  • Zastoji se javljaju povremeno, češće kada je dete umorno ili uzbuđeno.
  • Dete nije svesno zastoja i ne uznemirava se.
  • Nema napetosti u licu, vratu ni telu.
  • Traje nedeljama, pa se povuče.

Znaci koji traže procenu

  • Ponavljaju se glasovi i slogovi, a ne cele reči: „ka-ka-ka-kaži“.
  • Glas se razvlači: „mmmmama“.
  • Dete se zaglavi - usta su u položaju, ali zvuka nema.
  • Vidi se napor: trepće, steže pesnice, zabacuje glavu, crveni.
  • Dete izbegava reči, menja rečenicu u hodu ili kaže „ma nije važno“.
  • Traje duže od šest meseci ili se pogoršava.
  • U porodici je neko mucao.

Poslednja dva reda su najvažnija. Ako ijedan od njih stoji, nemojte čekati sledeći rođendan.

Šta možete raditi već danas

  • Usporite sebe, ne dete. Govorite mirnije i sa pauzama - dete se nesvesno podešava prema Vama.
  • Sačekajte da završi. Ne dovršavajte reč umesto njega, ma koliko dugo trajalo.
  • Gledajte ga u oči. Poruka „imam vremena“ prenosi se pogledom, ne rečima.
  • Postavljajte manje pitanja. Umesto ispitivanja, komentarišite ono što vidite: „vidim da gradiš visok toranj“.
  • Napravite jedan miran razgovor dnevno - bez televizora, bez žurbe, bez braće i sestara koji upadaju u reč.

Šta izbegavati

Rečenice tipa „diši“, „počni ponovo“, „razmisli pa reci“ deluju kao pomoć, a zapravo poručuju detetu da nešto radi pogrešno. Dete tada počne da se plaši sopstvenog govora, a strah je gorivo za mucanje. Isto važi i za komentare pred drugima - „on ti malo muca“ - koje dete čuje i pamti.

Šta radimo u Rastilištu

Procena traje jedan susret. Snimamo kako dete govori u opuštenoj igri, brojimo tip i učestalost zastoja i razgovaramo sa Vama o tome kako izgleda komunikacija kod kuće. Ishod je ili plan tretmana, ili konkretna uputstva za roditelje uz praćenje kroz nekoliko meseci. Oba ishoda su dobra - loš je jedino onaj u kome se čeka godinu dana da se vidi hoće li proći.