Najčešće pitanje koje dobijamo nije „da li moje dete ima problem“, već „da li je prerano da dođemo“. Odgovor je gotovo uvek isti: nije prerano. Prerano ne postoji - postoji samo prekasno.

Razvojne faze: šta se očekuje kada

Do 12 meseci

  • Reaguje na svoje ime i na zvuk iz druge prostorije.
  • Guče i brblja, ponavlja slogove („ba-ba“, „da-da“).
  • Ostvaruje kontakt očima i prati pogledom.
  • Pokazuje prstom ka onome što ga zanima.
  • Javljaju se prve reči sa značenjem.

Do 18 meseci

  • Koristi između 15 i 20 reči.
  • Razume jednostavne naloge („daj loptu“).
  • Imitira reči i zvuke iz okoline.
  • Pokazuje delove tela na zahtev.

Do 24 meseca

  • Rečnik od oko 50 reči.
  • Spaja dve reči u iskaz („hoću vodu“, „mama daj“).
  • Prati nalog sa jednim korakom bez pokazivanja.
  • Pokazuje interesovanje za slikovnice.

Do 36 meseci

  • Govori u kratkim rečenicama od tri i više reči.
  • Postavlja pitanja („šta je to?“, „gde je?“).
  • Bliske osobe ga razumeju u većini situacija.
  • Koristi množinu i osnovne padeže, uz očekivane greške.

Do 48 meseci

  • Prepričava šta se desilo tokom dana, redom.
  • Razumljivo je i osobama van porodice.
  • Vodi kratak dijalog i čeka svoj red u razgovoru.
  • Usvojena je većina glasova, osim najsloženijih.

Do 60 meseci

  • Govori gramatički uredno, sa dužim rečenicama.
  • Prepričava priču sa početkom, sredinom i krajem.
  • Prepoznaje prvi glas u reči i rastavlja reč na slogove.
  • Do pete i po godine očekuje se i pravilan izgovor glasa R.

Znaci koji uvek traže procenu

Bez obzira na uzrast, zakažite procenu ako:

  • dete izgubi reči koje je ranije koristilo,
  • ne odaziva se na ime i ne uspostavlja kontakt očima,
  • ne pokazuje prstom ni posle 15. meseca,
  • komunicira gotovo isključivo plačem ili vučenjem za ruku,
  • zastajkuje, ponavlja slogove ili se „zaglavi“ na početku reči,
  • ima čest zapušen nos, upale uha ili sumnju na oštećenje sluha,
  • vaspitač je izrazio zabrinutost.

Šta možete raditi kod kuće

  1. Spustite se na nivo očiju deteta. Komunikacija počinje kontaktom, ne rečima.
  2. Govorite kraće i sporije. Kratke rečenice, jasan naglasak, pauze.
  3. Imenujte sve što radite. Oblačenje, kuvanje i šetnja su najbolji jezički čas.
  4. Ne ispravljajte - ponovite pravilno. Ako dete kaže „auto ide“, Vi kažite „da, auto ide brzo“.
  5. Napravite pauzu i sačekajte. Pet sekundi tišine često donese reč koju biste inače rekli umesto deteta.
  6. Ne predviđajte želje. Ako dete sve dobija pre nego što traži, nema razloga da traži.
  7. Čitajte svakodnevno. Ista slikovnica po deseti put nije dosadna - ona gradi rečnik.

Šta ako nam kažu da sačekamo

Savet „proći će samo“ ponekad se obistini. Problem je u tome što unapred ne postoji način da se pouzdano predvidi kod kog deteta će se obistiniti. Procena ne košta ništa osim jednog sata - a čekanje ume da košta mesece rada.