„Ne mogu da mu obučem ništa sa etiketom.“ „Beži iz sobe kada uključim usisivač.“ „Jede pet stvari i to uvek istih pet.“ Roditelji ovo najčešće ispričaju usput, kao neku porodičnu čudnovatost. Iza toga vrlo često stoji senzorna preosetljivost.

Šta se zapravo dešava

Svi mi neprekidno primamo nadražaje - dodir odeće, šum sa ulice, svetlo, miris. Kod većine ljudi mozak veći deo toga prigušuje kao nevažno. Kod nekog deteta taj filter radi slabije, pa etiketa na majici ne postaje pozadinski šum nego stalno grebanje. Dete se tada ne buni zbog etikete. Buni se zato što mu je zaista neprijatno.

Znaci koje vredi primetiti

  • Dodir: seče etikete, ne podnosi šavove na čarapama, izbegava zagrljaj ili ga traži prejako, ne voli da mu se peru kosa i seku nokti.
  • Zvuk: pokriva uši, plaši se usisivača, fena, aplauza, buke u tržnom centru.
  • Ukus i tekstura: jede vrlo mali broj namirnica, odbija mešane tekstura, gura hranu koja se dodiruje na tanjiru.
  • Pokret: ili se stalno vrti, ljulja i sudara, ili se plaši ljuljaške, tobogana i podizanja od tla.
  • Ponašanje: topi se od besa u prodavnici, na rođendanima, u vrtiću posle podne - dakle tamo gde je nadražaja najviše.

Jedna stavka sama po sebi ne znači ništa. Obrazac koji se ponavlja i otežava svakodnevni život - znači.

Zašto to nije pitanje vaspitanja

Dete koje vrišti u tržnom centru najčešće se ne inati. Ono je preplavljeno. Kazna u tom trenutku ne uči ničemu jer dete u preplavljenosti ne uči - ono se brani. Zato pristup „biće mu bolje kad se navikne“ obično daje suprotan rezultat: dete nauči da izbegava, a lista situacija koje ne podnosi postaje sve duža.

Šta pomaže kod kuće

  • Najavite promenu. „Za pet minuta gasimo crtani i idemo u kupatilo.“ Predvidljivost smanjuje otpor.
  • Dajte telu jak, prijatan nadražaj pre zahtevne situacije - guranje korpe, nošenje flaša vode, skakanje, čvrst zagrljaj. To smiruje nervni sistem.
  • Napravite miran kutak u koji dete sme da ode kada mu je previše. To nije kazna niti nagrada, već izlaz.
  • Kod hrane ne insistirajte na jelu. Prvi korak je da namirnica bude na stolu, pa da je dete dodirne, pa pomiriše. Gutanje je poslednji korak, ne prvi.
  • Smanjite pozadinski šum dok dete jede, uči ili se sprema za spavanje.

Kako izgleda rad u senzornoj sobi

Senzorna soba je opremljeni prostor u kome se nadražaji doziraju namerno - svetlo, zvuk, teksture, ljuljanje, pritisak. Radi se kroz igru koju dete bira, ali unutar plana: ono što izbegava uvodi se postupno i u količini koju može da podnese, a ono što ga smiruje koristi se da telo nauči da se vrati u ravnotežu. Cilj nije da dete zavoli usisivač, nego da mu svakodnevni život prestane da bude niz situacija koje mora da izbegne.